U holu Dvorane Domoljub svoja djela predstavlja Gorana Babić izložbom „Poljsko cvijeće“, posvećenom tihoj, jednostavnoj i nenametljivoj ljepoti prirode. Gorana Babić samozatajna je samouka slikarica i odgojiteljica u objektu “Bubamara”, odgojne skupine “Mjehurići” u Dječjem vrtiću Tratinčica Koprivnica.
Ovu izložbu je nadahnuo čest motiv livada. Poljsko cvijeće često raste tamo gdje ga nismo planirali. Uz put, među travom, na rubovima polja, bez posebne pažnje i bez potrebe da bude primijećeno. Upravo je ta njegova skromnost, sloboda i ljepota nadahnula Goranu Babić da svakodnevne livadske prizore prenese na platno.
Izložba „Poljsko cvijeće“ govori o prolaznosti, nježnosti, slobodi i snazi, ali i o životu koji se događa nenametljivo.
Pozivamo vas da zastanete, pogledate i dopustite bojama da vas odvedu na neku livadu iz vašeg sjećanja. Možda na mjesto na kojem ste nekada bili sretni, u bezbrižno djetinjstvo ili jednostavan trenutak mira.
Izložba će biti otvorena od 28.rujna do 30. listopada 2026. godine.
Postoje cvjetovi koje ne sadimo.
Ne njegujemo ih, ne biramo im mjesto i ne određujemo kada će procvjetati.
Oni jednostavno dođu.
Rastu uz put, među travom i na rubovima polja. Često ih jedva primijetimo. Ne traže pažnju, a ipak u sebi nose nevjerojatnu ljepotu.
Ljepotu jednostavnosti.
Skromnosti.
Samozatajnosti.
Upravo me ta jednostavna i nenametljiva ljepota nadahnula da stvorim ovu izložbu.
„Poljsko cvijeće“ za mene nije samo priča o cvijeću. To je priča o životu. O prolaznosti, nježnosti, slobodi i snazi. O svemu što raste tiho, bez potrebe da bude savršeno.
Svaki cvijet koji sam naslikala nosi svoju priču.
Neki su nježni i gotovo krhki.
Neki su razigrani i puni boje.
Neki su uspravni i snažni.
A neki pomalo sjetni, kao da u sebi čuvaju trag nekog davnog ljeta.
Kada sam ih promatrala i prenosila na platno, shvatila sam koliko nas priroda može naučiti. Pokušajte ih osjetiti.
Dopustite bojama da vas odvedu na neku livadu iz vašeg sjećanja. Možda na mjesto na kojem ste nekada bili sretni. Možda u bezbrižno djetinjstvo.
Umjetnost nije samo ono što vidimo na platnu.
Umjetnost je i ono što se u nama probudi dok gledamo.
Ako vam ove slike donesu barem jedan trenutak mira, vrate lijepo sjećanje ili vas podsjete da zastanete i primijetite ljepotu koja svakoga dana raste kraj nas, tada je moje slikanje ispunilo svoju svrhu.
Poljsko cvijeće ne traži da mu se divimo. Ono nas uči da i u jednostavnosti može biti ljepota, da ne moramo biti savršeni da bismo cvjetali i da svatko ima svoje mjesto pod suncem.
Hvala vam što ste došli. Hvala vam što gledate i osjećate. I hvala vam što svojim prisustvom postajete dio ove moje male livade.
