Književna večer pred varaždinsku publiku donijela je iznimno važno djelo, knjigu eseja „Aurora i ja“ autorice Zdenke Čavić. Bila mi je izuzetna čast i zadovoljstvo moderirati predstavljanje ove knjige i otvoriti dijalog o temama koje autorica tako vješto otvara. Centralna je vrijednost knjige u njezinu hrabrom nastojanju da odgovori na pitanje što znači biti čovjek u punom smislu riječi.
Kroz svih dvadeset eseja, provlači se snažna nit. Čovjek i njegovo sazrijevanje. Čitajući knjigu neumoljivo se ponavlja pitanje. Kako postati cjelovit čovjek? Svi se eseji u konačnici slijevaju u to jednostavno a tako veliko pitanje. Što najviše priječi čovjeka da postane cjelovit? Bolji? Kamo idemo kao društvo? Kamo idemo kao ljudi?
Zdenka nam šalje poruku veću od svake poruke. Bolji svijet je moguć.
Velika je radost spoznaja da u vrijeme kad se većina ne usudi odmaknuti od površine, držeći se one stare „u se, na se i poda se“, u vremenu bjesomučnog gomilanja materijalnog i trošenja dragocjene energije na kolekcionarstvo statusnih simbola, eto, postoji žena koja je zdušno rudarila kroz radove filozofa i književnika. Onih najboljih. Rudarila je tražeći svjetlost, tražeći iskru i dokaz da je bolji svijet moguć.
I doista jest moguć. Ali samo onda kada smo dovoljno hrabri suočiti se sami sa sobom i kada smo spremni popravljati jedino što zapravo možemo. Sebe.
Jer, kako nas i ova knjiga podsjeća, stvarni rad na sebi nikada ne završava, a svjetlost, ma kako daleka ponekad bila, uvijek vrijedi tražiti. Umjesto bježanja u sigurni plićak površnosti, ova nas knjiga uči da tek u dubini postajemo cjeloviti.
Velika hvala dragoj Zdenki Čavić na ukazanom povjerenju, gospođi Tini Bakšaj-Hunjadi iz Gradska knjižnica Varaždin na gostoprimstvu, gostima Tugomir Orak i Dejanu Težaku, glazbeniku Davidu Golenja i svima nazočnima na večeri koja nas je itekako oplemenila.
Tekst by Snježana Novotny
Foto: Zlatka Crncec, Ivan/ka Grahovec, Josip Hrženjak
